E sad, put u petak prema metropoli ka i uvik isti, dosadan i spor. - bez ikoga poznata. Dobar dio san proveja kunjajući. Predvečer san stiga u dosta tmurni Zagreb i pokuša se odmorit za utrku idući dan.
Subota je bila malo drukčija priča. Šetnja od Arene do Mladosti po nekom čudnom vrimenu, tehnički sastanak na atletskom stadionu i spoznaja da je moja trka na rasporedu zadnja, tek u 7 manje 10 (18:50). Eto da ne bude sve tako sivo pobrinula se Lily Čulibrk, inače tajnica kluba organizatora natjecanja, AK Agrama. Naime, navedena dama me upitala jesam li junior il senior (šala ili ne, svejedno dobro zvuči) , da bi kasnije ustanovila da san čak godinu stariji od nje ... Nebitno, slijedilo je nekih cca 5 sati praznog hoda, potucanje po zagrebačkim ulicama, zagrijavanje i razgibavanje, gledanje drugih utrka i utrakmice hokeja na travi na terenu do stadiona, i pokoja rić sa ono malo poznatoga svita. Srce mi je malo ogrija dolazak dragih bratskih Sinjana, za koje san bija uvjeren da neće doć ... Pomislija san: „Barem neko naš, kvragu ... !“
A sad o trci – Već mi je ispočetka bilo jasno da su svi, tj. većina natjecatelja (znatno) brži od mene i da će trka bit grozno brza. Pošto zadnje vrime ne treniran baš za duge discipline (osim 5000), logika je nalagala da će mi bit dosta „čupavo“, ali kako bi rekli mlado - ludo ... Tako je i bilo, brutalno jak start, dosta brzi prolazi u prvoj polovici utrke - prvih 200 m 39s, 400 m 1:19, prvih 1000m 3:19, 2000 m 6:55, 3000 m 10:30 (ili čak brže koju sekundu), 5000 m 17:56 ... I onda je došlo – pucanje – negdi oko 15 kruga, tj. negdi na 6000 m. Ostalo je za zaborav, u drugih 5000 m iscurija san 1:26 u odnosu na prvi dio i završija trku predzadnji na 37:22 – stvarno za zaborav ... Šteta, jer su uvjeti, a i osjećaj na početku bili vrhunski ... Tako lipo i lagano ...Stvarno šteta ...
Usput, samo za napomenu koliko je utrka bila brza i naporna – četvorica atletičara, svi za 3 koplja bolji od mene su odustali – to san sazna tek na tuširanju ... No da ne davin – rezultati su doli u linku, na podanku stranice.
Nakon kratkog druženja s kolegama atletičarima uz koju pivicu, zalogaj itd. vratija san se kod druga Batka. Osta je put kući, na jug, u Split, koji san odgodija za idući dan, onako na komodu, po dalmatinski.
Sve u svemu, velike ambicije i očekivanja, veliki promet – nikakva zarada i rezultat za zaborav, ali ako ništa izlet i dragocjeno iskustvo za ubuduće. Ako ništa, mlad Delaš je razvalija i iša za njega vrhunskih 34:26.
Dragan Banićević - Šaban
