Svidila mi se utrka kao jedan dobar nedjeljni trening jer trenutno nema ni jedna utrka još 2 mjeseca a i sam sam bio hrvatski branitelj i to me još više ponukalo da odem na utrku. Kapetan, Smoje, Španjić i ja dogovorili se da idemo zajedno. Čujemo se sa kolegom Ruđerom Boškovićem koji će doći na utrku sa dvoje prijatelja iz Metkovića.
U 08:20 Kapetan dolazi po mene. Ulazim u auto i počinjem kukat kako je susjedu cijelu noć letjelo nešto po balkonu kakvo je ovo vrijeme što mi ovo treba mogao sam još spavat. Ukrcajemo Smoju i Španjića i započne ćakula o vremenu što ćemo obući za trčanje, Smoje priča dogodovštinu na poslu kad je padao snijeg. Ulazimo na auto-put Kapetan 110-120 ni km brže. Ja u sebi Kao Bog pomalo ali sigurno imamo vremena utrka je u 12:30. Priča po priča i izlaz sa auto-puta. Od Zadra Idemo cestom preko Islama Latinskog i skrećemo prema Novigradu. Ta cesta je skoro dvije trećine staze. U daljini Novigrad ajme koliko ima trčat. Dio ravno pa onda jedna uzbrdica pa druga pa treća. Na 12. km uzbrdica bez kraja, pomislih bit će ovdje svega. Još nekoliko uzbrdica i onda spust u Novigrad.
Tamo nas dočekuje organizator utrke i mini bus. Presvlačenje tko će u dugu opremu tko u kratku, dogovor svi u dugo. Ulazimo u bus i krećemo na start utrke koji je na Masleničkom mostu. Na mostu trese Thompson, domoljubne pjesme i vijore se hrvatske zastave. Uzimamo startni broj i obavljamo izbacivanje "tereta". Srećemo kolegu Boškovića, međusobno ćakulamo sa drugim trkačima. Tu su trkači iz Zagreba, Kutine, Zadra, Šibenika, Vrbovca, Vodica, Gospića, Širokog Brijega i MK Marjan. Lagano se zagrijavamo, gledamo nebo crno… past će kiša 100 %, slikamo se posljednje pripreme i start. Bošković krene silovito i nakon prelaska mosta napravi veliku prednost. Ja sam sebi zacrta cilj 1:15, 1:16.
Prvi km 4:30 čini mi se sporo, ubrzavam 2. km 4:07. Držim ritam i pratim trkaća iz Šibenika, stariji i iskusniji vidi se da ima utrka i utrka. Osjećam se odlično čini mi se da ovako mogu trčati danima. Na 4. km skrećemo u Posedarje. Iz kuća se čuju povici „ajmo“, „idemo“ ljudi nam plješću mi im odvraćamo uzdignutim rukama i slanjem poljubaca. 5. km 21:05 idem prebrzo ali me ide dobro disanje OK samo mi malo postaje vruće. Sustižem trkača kojeg pratim, kažem mu držiš odličan ritam a on odgovara da se i on odlično osjeća i da imamo još dvije trećine utrke. Stiže i okrepa, čaša vode iz koje se ne znam napiti. Moram stati da bi se napio. Izlazimo iz Posedarja i tu počinju prvi lagani problemi. Uzbrdica, dobro je, uspio sam je savladat. Osjetim malo da mi je napunilo noge. Skrećemo na cestu za Novigrad, napokon pravac. Malo padam u ritmu i bježi mi trkač kojeg pratim. 8. km 34:50, ritam mi još pada. Uzbrdica i jugo u prsa učinili su svoje 9. km 40:00, još uvijek imam rezultat 1:16. Svaki km postaje teže i teže, uzbrdo i jugo što dere. Malo pravca dobro dođe ali na kratko opet uzbrdo.
Uzimam okrepu na 11. km a na 12. km počinje uspon više od 1. km. Pri kraju uspona čini mi se da hodam, noge ne osjećam. Okrećem se i vidim da me polako sustižu ali i njima nije lako. Kroz glavu mi prolazi kako bi bilo najbolje da odustanem, manta mi se, zuji u ušima, sužava mi se vidno polje. Odlučim da neću odustati pa makar se srušio. Prolazim 14. pa 15. km ima još 2 km pa pojačam tempo i sad trčim 5 po km. To je još otprilike 10 min patnje kad opet uzbrdo. Stižem na raskrižje ne vidim ništa a u glavi tutnji . Ne znam hoću li lijevo desno ili ravno sve mi se izmiješalo. Ugledam strelicu na cesti koja pokazuje ravno i napokon nizbrdica i to 1.2 km. Uhvatim leteći mot rukama našeg Prose i sustižem trkača kojeg sam pokušava pratiti cijelu utrku. Vidno je usporio, pitam ga što mu je a on mi kaže da ga boli kuk. Ugledam cilj a u njemu pljesak i ovacije. Gotovo je uspio sam istrčati ali nisam zadovoljan rezultatom 1:19:52. Ugledam Španjića i Boškovića ni oni nisu baš zadovoljni iako su osvojili treće odnosno prvo mjesto u kategoriji. Presvlačimo mokru robu i idemo na dodjelu medalja. Bošković je završio ukupno 4., Španjić 12., Smoje 22., Kapetan 25. a ja 17. Svi dobivamo medalju za sudjelovanje.
Najstariji trkač ima 76 godina iz Zadra. Za ručak je manistra na gulaš i bijelo vino. Natučemo se manistre tražeći repete. Svo vino nestalo je u pola sata. Razgovaramo sa domaćinima, pitaju gdje je Rambo, Teklići, Kragić i Šošić. Sjedamo u auto i pravac kući. Cijelim putem prema doma kiša. Poštar zove Smoju, zanimaju ga rezultati. U Split dolazimo oko 18:30. I na kraju; dobar trening, odlična utrka, jedno novo iskustvo, odlične kolege i dogovor za idući put.
Sergej Juras
