MURTERINO ili MOGU OVAKO CILU NOĆ
(nepravedno zapostavljena trka)
Start
Spremija sam boršu, obisija o rame, izaša vanka,
stavija ključ u bravu i zaključa vrata,
ponovno stavija ključ u bravu i sija u pasata.
Nešto niže skupija sam barba Jakova,
a kraj Jugoplastike čekala nas je Tena
s ruksakom preko ramena
i zaboravljenom knjigom u kafiću,
čitajući istu na popodnevnom piću.
Morali smo priko nam dragog Sinja
da bi kraj alkara skupili Bubinja,
a onda Dalmatino, puno si nam draga,
ideš puno brže, a i iz džepa brzo vučeš kune.
Spuštamo se put Šibenika i nastavljamo dalje
priko Tisnog, Murter je sve bliže.
Stigli, parkirali i ugasili pasata,
tražili prijave i trg više od sata,
a onda ugledali Radmilu i Maksa,
uzeli brojeve i plaćena je taxa.
Vrime je za kavu, eto i Renato,
a vidija sam i prijatelja Vedru
i njegovo malo zlato.
Start se oglasija starterom,
ne znam zašto, vratilo me u djetinjstvo
i pucanje iz važa garburom,
trka ide meni nepoznatom rutom.
Volim trke di nisam bija,
sve je ka neka fantazija.
A turisti se kupaju, tuširaju, šetaju, smiju i plješću,
a posli okreta mislim samo kako sist i jest ću.
Srića, trka je brza i kratka.
U cilju eto opet Radmile i Maksa,
a onda podjela majica i spiza.
Odlični ćevapčići, fenomenalne srdele i famozna tuna,
u izobilju hladnog piva i soka.
Mala trka, a velika gozba.
Podjela nagrada u večernjim satima,
ah, da, pala je i ta noć da nas podsjeti
da bi i na put trebalo poć.
Ostavljamo Murter u noćnom turističkom šušuru,
ko više mari za kulturu,
stajemo u ljudima prepunom Tisnom
da se i mi osjetimo malo turistom.
Još jedno prije nastavka puta,
idemo ovaj put preko Trogira
jer smo u Murteru zaminili Bubinja.
S nama je sada Nikolina
ako nisam falija.
Neko ogromno čudovište u pratnji policije
usporilo nam put preko Boraje.
Kraj Jugoplastike izašla je Tena,
a pokraj legendarne pumpe Nikolina.
Blizu vrata Marjana barba Jakova sam pozdravija,
parkira i ugasija pasata, ključ u bravu
i zaključa vrata......... cilj.........
Michely
