Maraton.HR

MI SMO ŽUTI SA MARJANA!

Maslenica-Novigrad

Ocijenite sadržaj
(6 Glasova)

U povodu 20. obljetnice obilježavanja vojno-redarstvene akcije oslobađanja hrvatskog teritorija od Maslenice nadalje i ove godine po 9. put održana je utrka Maslenica-Novigrad. Ovaj put umjesto dosadašnjih 17 km trčalo se simboličnih 20 km kako bi se sve skupa ukomponiralo u proslavu akcije.


Iz našeg kluba krenula su samo 3 Teklića što nam po mom skromnom sudu i ne može biti na diku i ponos s obzirom što se obilježavalo ovom utrkom. Na  starom masleničkom mostu smo se pomolili kraj spomen obilježja i moram priznati da je atmosfera od početka bila veličanstvena. Došla je ekipa iz Osijeka (Černićeva  bojna), Široki Brijeg je već i prije starta razvio barjak svojih branitelja, a to da su došli Maksimovići ne treba ni spominjati. Organizator Mijolović je imao sreću da

su mu došle tri televizijske ekipe tako da je medijska promidžba bila zagarantirana. Prije samog starta mali Kecman (trkač koji radi na SpTV) je dao intervju televiziji s obzirom da mu je u ovoj akciji prije 20 godina poginuo otac.


Već nakon 2-3 km par trkača se odvojilo, a ja i sestra Maksimović smo držali tempo cca. 4,20". Cijelim putem tv ekipe su nas pratile i tražile komentare što je za svaku pohvalu. Nakon 4-og km sišli smo sa glavne ceste i krenuli obilaznim putem prema Novigradu. Uzbrdica nakon 9-og km bila je ubitačna, tu sam se odvojio od Maxim sestre i pokušavao uhvatiti starijeg gospodina, inače organizatora brdske utrke Visočica. Vidi se da je čovik pješke označavao tu svoju stazu, ne mo*š ga uvatit ni pod razno!


Da mi nije bilo brata Ante i okrepa Isostarom svakih par km teško da bih držao konstantni ritam s obzirom da je na 10 km umjesto okrepe bio parkiran traktor. Nakon zbilja prenapornih dionica uzbrdo pojavljuje se 15-i km i čovik na okrepi kaže da je do kraja samo ravno i nizbrdo. Nije bija nešto lip čovik, ali nakon te izjave meni je bija lip za popizdit!


I onda pravac puka isprid mene kilometarski, nikoga iza mene, a onaj sa Visočice isprid mene luđi nego uzbrdo. Tu sam odlučija pajdo moj ne*š pobić! Zadnjih 5 km iša sam oko 4,10", ali ovaj se samo okriće i ide još luđe. Oko 1 km prije ulaza na novigradsku rivu čuje se razglas, navijanje i tada dajem sve od sebe, ali "žutoga" sa Visočice ne uspijevam prestići.


Prizor u cilju veličanstven, nekoliko autobusa branitelja svom snagom bodri trkače, a kako i ne bi kada je dosta učesnika u utrci sudjelovalo u obrani ovog kraja. Da sve bude u tonu,1. je stigao Blaž Žbarac (pripadnik spec.postrojbe Ajkula), a 2. Damir Dukić iz 4. gardijske brigade. Nakon što smo se već svi presvukli, ispričali i htjeli započeti sa ceremonijom proglašenja, eto ti i posljednjega junaka Miloša Župana. Pobrao čovjek pljesak veći nego svi mi zajedno. Druženje sa  splitskim PAUCIMA, slavonskim KUNAMA i ostalima koji su nas oslobodili bila nam je na čast i ponos. Proglašenje i fažol su bili točno onako kako treba, odrađeno jednostavno i dobro. Nas 30-ak trkača i 3-4 autobusa branitelja i njihovih najbližih napustili smo Novigrad sretni i ponosni.


Jakov i ja na povratku starom cestom komentiramo koje su se sve utrke ranije održavale na ovim prostorima i žalimo što više ne postoje. Pridraga, Pristeg, Stankovci  samo su neke utrke koje su se ugasile ovih 10-ak godina. Još jednom apeliram na naš i ine klubove u okruženju kako moramo jedni drugima pomagati dolaskom na utrke jer ćemo se samo na taj način održati u ova recesijska vremena. Ako su prije 20 godina naše legende mogle u svega par dana spojiti sjever i jug onda i mi imamo zadaću to samo održavati prijateljstvom i druženjem na utrkama. Mi Hrvati ponekad brzo zaboravljamo. Utrka Maslenica-Novigrad nosi naziv DA SE NE ZABORAVI!
 
Tihomir Teklić

Obavijesti