Maraton.HR

MI SMO ŽUTI SA MARJANA!

Nin-Zadar 2012

Ocijenite sadržaj
(3 Glasova)

Bliži nam se kraj godine i završava sezona trčanja i nastupanja na utrkama svi traže nešto s čime bi zaključili sezonu i podvukli crtu. U natjecateljskom kalendaru, bogatom brojnim događanjima, meni se najzanimljivijom učinila utrka Nin-Zadar, dužine 17 km, ili, kako je službeno nazivaju "mali maraton". To je utrka koja ima dugu tradiciju i ove se godine održava jubilarni 30.put.

 

Članovi našeg kluba svoju su formu i treninge uglavnom tempirali za nastupe na (polu)maratonima tijekom godine, tako da nisu bili zainteresirani za odlazak u Zadar. Djelomično je tome kumovala i promjena datuma održavanja (17.,24.i na kraju 1.prosinca). S obzirom da sam tamo bio jedini predstavnik kluba, red je da napišem par riječi o tamošnjim događanjima.

A počelo je gromovito: u 2 sata ujutro budi me grmljavina, pa pljusak u 3. Ubrzo ustajem, spremam se i krećem na kolodvor. Već nakon 50 m od kuće noge su mi potpuno mokre (da se bilo sjetiti ponijeti još jedan par bičava). Polazak autobusa je u 5.00, a ja na kolodvor stižem pola sata ranije. Vrijeme provodim brojeći kišne kapi i promatrajući ekipu koja se vraća s provoda u obližnjem noćnom kubu (uglavnom mini-suknje i visoke pete:)). Autobus konačno stiže i polazi točno na vrijeme. Kako se približavamo Zadru, vrijeme se smiruje i sviće sunčan, ali prohladan dan (dodatno hlađenje za moje noge). U Zadar dolazim nešto prije 8 sati i vrijeme koristim za šetnju i okrepu voćem. Pola sata kasnije na zbornom mjestu (dvorana Jazine) pomalo se skupljaju trkači, većinom poznata ekipa: zadarski triatlonci, Barić , Smilja, Maksimovići, Bosnići itd. Nakon formalnosti oko prijava i informacija autobusom krećemo za Nin, gdje se presvlačimo, ostavljamo opremu u službeni automobil, zagrijavamo se i usput ragledavamo gradske znamenitosti. Slijedi zajedničko fotografiranje i start.

Krećem umjerenim tempom i nastojim pratiti ostale trkače, koliko je to moguće. Prelazimo most i ubzo izlazimo na glavnu cestu. Prvi kilometar prelazim za 4:45, što mi se čini prebrzo, pa malo usporavam. U utrku s nama se uključuju i dva pasa i prate nas  skoro cijeli kilometar. Prolazim drugi kilometar za 9:50, treći za 14:55, osjećam se dobro i svježe i odlučujem nastaviti istim tempom do kraja , pa što bude. Vrijeme je ugodno, malo sunčano, malo oblačno, puše bura i malo nas osvježava. Staza je dosta ravna s blagim usponima. U Zatonu nas čeka Damir, koji autom prati sestru i usput nam dodaje boce s vodom. Prebacujemo se na biciklističku stazu, vozači nam više ne smetaju, pa možemo normalno trčati i uživati u krajoliku (malo polja, malo šume). Približavam se polovici utrke, vidim, tempo je još uvijek dobar i prestižem još par trkača. Planirao sam rezultat bolji od 1:35, a možda i ispod 1:30, ali uviđam da će ovo biti daleko bolje. Na polovici staze slijedi okrepa vodom i ubrzo stižem i na 10. kilometar. Vrijeme oko 51 minute - sjajno!

Ali, počinju manji problemi. Nakon prolaska skretanja za Diklo nema više biciklističke staze i počinje malo duži uspon. Moram izaći na cestu gdje se odvija gust promet, hvata me mala nervoza. Ipak, sustižem braću Drpić, jednog uspijevam prestići "na trzaj", dok drugi pojačava tempo. Ulazimo u Zadar, a onda počinje nizbrdica i otpuštam sve kočnice. Još par kilometara, stižem u luku, prelazim preko mosta i sprint-finišom čuvam poziciju. Rezultat 1:22:15 i to gotovo bez većih problema. Vidim da su i drugi zadovoljni, čestitamo međusobno. Slijedi okrepa toplim čajem, presvlačenje u predvorju Gradske vijećnice, odlazak na ručak, proglašenje pobjednika (3.mjesto M 40-49), uz rješavanje manjih nesuglasica oko ciljne liste. Pozdravljamo se i odlazimo svojim kućama. U Split stižem oko 18 sati, taman da se otuširam, večeram, odem na Gripe i proslavim pobjedu Splita protiv Budućnosti.

Zaključak: U svakom slučaju bilo je to spajanje ugodnog, korisnog, ali i poučnog (ne pruža se uvijek prilika vidjeti stari hrvatski gradić Nin i njegove kulturno-povijesne spomenike).

Organizatori bi trebali više energije uložiti u logistiku i biti malo ažurniji, pa će time privući više natjecatelja, a i neće im se događati manji administrativni gafovi.

Mario Jerković   

Obavijesti