Maraton.HR

MI SMO ŽUTI SA MARJANA!

Zagrebački maraton 2

Ocijenite sadržaj
(3 Glasova)

Nema šanse da neka trka prođe bez Darkovog komentara, pogotovo ako je to povijesni trenutak (kako on kaže!).

Kako otrčat prvi tradicionalni maraton a ne poginit. E i to se može.

Sastanak u Spinutu na benzinskoj u 14:00 Vozač Mladen L. suvozač Denis R., srednja sjedala Josipa L. (valjda je L. iako kod emancipiranih žena nikad ne znaš kad će ostavit svoje prezime ili će dodat  svoje njegovom ili uzet samo njegovo), Nebojša L. i baka Ana P. (ali trči kao da je curica). Straga Rade K., Berlinčanin Damir P. i Darko K.

Dva maratonca, pet polumaratonaca i Josipa u jednom smjeru.

Na Ziru odmor. Časti nas Ana P. kolačima i pićem jer je sin diplomira na FER-u i odmah se zaposlio. U 18:40 parkirali kombi u Baruna Trenka pored Kazališta lutaka. Ipak smo mi vrlo kulturan klub.

Na Jelačić placu podizanje brojeva ali gužva i sve to sporo ide. Upoznajemo i Daniela Lacka,

novinara sa SPTV. I on će sutra trčat. Red se ne miče. Nebojša i ja smo skužili da je red za maraton kratak i obavljamo formalnosti, ali ovi naši polumaratonci stoje i stoje... I na našem Sv. Duji imamo laptop prilikom prijava ali ovdje još nisu stigli do te faze informatizacije pa se sve obavlja papirnato. Cure se trude i stalno su  u pokretu. Nakon ure i po svi smo podigli brojeve (nekima su i sinovi za to služili). Večera u Skalinskoj a temperatura mediteranska 19 C u Zagrebu u 20:00.

Jutro. Lagani doručak. Sastanak u Trenka i polazak na start. Vrijeme sunčano.

Prvi put je uvijek prvi put. Spremao sam se po programu od četiri ure pa tražim zeca sa balonom  4:00. To je moj svjetionik u povijesnoj utrci. Gradonačelnik nas pozdravlja ali i on trči kao i prošle godine. Rezultat će bit lošiji, valjda se manje treniralo ali je ipak istrčan. 

Blanka Vlašić pucnjem iz pištolja pušta nas u 2,3,4,5 satnu avanturu.

Neki odmah hvataju gas, drugi lagano ulaze u utrku a profesionalci odmah zasjednu na čelo.

Cilj završit prvi tradicionalni maraton. Ako može ispod 4 sata još bolje. Na svakoj okrepi uzimat vodu i ponuđeno na stolu. Nisu se pretrgli s limunima kojih je nestalo u drugom krugu.

Skupilo se desetak maratonaca oko našeg Damira koji nam daje ritam naredne sate.

Kroz Vlašku prema Maksimiru i okretu u Dubravi. Građani nas pozdravljuju iako ima i nestrpljivih vozača koje uznemiravamo pa moraju čekat u bočnim ulicama.

Okret na 7,7 i nazad ka Jelačić placu. Ili sam 20 metara ispred mojih supu(a)tnika ili odmah iza njih. Opet na trgu tu nas i slikavaju za povijest utrke. Idemo na zapad do Črnomerca i prije okreta nalijećem na Maju M. koja je bar 800 m ispred mene.. I njoj je prvi put. Je li preforsirala ili sam ja prespor. Ali ne dam se ja od svog Damira. Prvi krug ispod 2 sata. Teško  će na kraju bit ispod 4 sata ali osjećam se odlično i pratim svoju ekipu.

 Na Ravnicama me opojni miris Kraševe čokolade tjera naprijed i tu stižem Maju, zovem je da me slijedi ali ona ona ostaje malo iza. Na povratku prema Maksimiru ostajemo samo Damir, Branislav iz Broda i ja.

Opet HNB, kuna je stabilna i dolazak na trg. Susrećemo Aussie-a koji se ozlijedio ali ne odustaje već s mukom ide prema cilju i australskom zastavom na leđima. Klupski polumaratonci već odmaraju, ručaju i slikaju se na Manduševcu s klupskom zastavom.

Živio MK MARJAN!

 Do 38 km mogu pratit ritam ali tad Damir pojačava pa njih dvojicu uskoro gledam u daljini ali i dalje sam vrlo zadovoljan općim stanjem. Okret na Črnomercu pa put trga. Susrećem Anu, Radu i Maju.

Na 40 km stižem mladu Anitu A. I njoj je prvi životni maraton. Kad je sat pokazao 3:55:00 povučem Anitu cilju da stignemo ispod četiri sata. Anita finišira i ulazi u cilj nekoliko sekundi ispred mene.

CILJ.

Da li da poljubim zemlju po kojoj hodam ili da se derem we are the champions. 3:58:37. Bravo Anita. Bravo ja.Pozdravljam se s Anitom. Damir mi poklanja dva balona koja je nosio u trci s vremenom 4:00. Pivo na štandu i onda na fažol u šatoru.

Mario P. i Nebojša L. se već odmaraju posli maratona a Maja M. završava malo iza mene. Bravo nas četvero.

Slijedećih nekoliko rečenica svi vi koji imate otrčan maraton slobodno preskočite ovo je za one koji se spremaju na životni pothvat. Prvi maraton odrađen perfektno. Problema ni s nogama ni s glavom i čak vrijeme ispod 4 sata što je meni na pola životnog vijeka fenomenalno. Sad godine brojim unatrag. Pripremao se po progamu za 4 sata sa stranica zagrebačkog maratona. Odradio 90 % predviđenog programa, počeo 20.6 i uz dvije kraće pauze ljeti zbog putovanja završio tjedan prije Zagreba. Nisam se strogo držao svih vježbi ali tjednu kilometražu bih odradio. Na kraju maratona nisam osjećao ništa veći umor nego na polumaratonu i ostalo je rezervi za koju minutu brže istrčat ali kad je prvi uvijek mislite kako  ga završiti a sve ostalo je u drugom planu. Mišići su već u ponedjeljak ujutro bili OK. Za nekoliko dana se opet počelo lagano trenirat.

Svi me pitaju što ljudi misle kad nekoliko sati trče. Znam sve frizere, fast food-ove, vozni red tramvaja, raspored u kazališti Exit,popuste u svim trgovinama. Sjetite se što ste napravili a što propustili u životu. Gdje ćete na put uskoro, koje tenisice kupit za nove trke, na koje trke ići.

Putem preteknete nekoga ali i vas brži ostave iza sebe. Čujete koji put sirenu i prolazak hitne. Nekome na trci treba pomoć.


Ponosno nosim svoje balon do kombija i tu se spremamo na povratak kad se dogodi nesreća. Ne brinite svi smo živi i zdravi. Denis R. otvori kombi a moji baloni poletješe u zrak. Ostadoh bez suvenira. Morat ću opet dogodine na maraton za skupit nove balone.

U kombiju Nebojša L.zaspao, ipak mu je bolja polovica ostala u Zagrebu pa ga tuga uhvatila.

Evo nas u Macole na piću i onda lagano opet do Splita. Klub je ispunio sve zadatke. Četiri otrčana maratona od toga 2 po prvi put i bezbroj otrčanih polumaratona. Bravo za cilu ekipu.

Sponzori javite se. Nosim sve vrste poruka na maratonu. Ne tražite one trkače od 2 i po sata.

U zabludi ste.Duplo sam jefitniji jer se moje reklame mogu lagano pročitat u toku trke i to traje satima a  ne da vam proleti maratonac a vi tek do pola prve rečenice.

Sad sam i ja prestao bit polu čovjek polu maratonac.

Ne samo da sam najbrži maratonac doma već i na cilom katu na poslu pa čak i ciloj zgradi (Ivane K. probudi se) i jedan od najbržih u škveru što nije mala stvar jer ipak škver živi vječno.          

I još neki žive vječno.

Adio do drugog tradicionalnog maratona tko zna gdje i kad.

Vi koji čitate zadnje rečenice dođite nam dogodine u svibnju na splitski polumaraton na najljepšoj trkaćoj stazi. -  

Darko Krmek

Obavijesti