Maraton.HR

MI SMO ŽUTI SA MARJANA!

2. Hvarski polumaraton

Ocijenite sadržaj
(0 Glasova)

Evo, sa debelim zakašnjenjem pišem izvješće sa drugog hvarskog polumaratona. Nisam bio nešto posebno spreman ali se poklopilo da sam na Hvaru taj dan zbog Faros plivačkog maratona pa eto, zašto ne pokušati.

Kakva me tamo staza čeka znao sam dobro jer je to u biti stara cesta od Starog Grada do Hvara. Penje se od razine mora na 470m pa onda nizbrdo druga polovica staze. Pošto je utrka bila održana zadnje kolovoške subote, razumljivo je da je start predviđen za 18:00h.

Nakon organizacijsko sudačkih muka Faros plivačkog maratona od 7 do 15 sati, dakle po najvećem suncu, odmorio sam se sat vremena i krenuo prema startu polumaratona. Tamo srećem drage prijatelje iz kluba i oko njega, Michele, Jale, Tena, baka Piplica, Maja, Mario šugaman, Maksimovići (Stoja bi reka Radmilovići), Brajković, Barba itd.

Skupilo se dosta ljudi iz cijelog svijeta, nema domaćih lovaca na novčane nagrade što me veseli. Očekuje nas teška staza ali je zato pogled spektakularan. Krećemo točno u 18:00h, odmah se kreće uzbrdo. Ni inače nisam nešto posebno dobar na uzbrdicama a ovako nespreman....uh! Malo trčim, malo hodam, tješi me da ima i gorih od mene. Penjemo se uz nasade lavande i vinove loze, vidi se starogradska uvala, da nije ove muke od uzbrdice uživao bi u pogledu.

Deseti je kilometar i čini mi se da sam došao do vrha, međutim ima još uzbrdice i to cijeli kilometar. Na vrhu puca pogled prema jugu i zapadu i spektakularnom zalasku sunca. Nakon trči-hodaj uzbrdo pravi je užitak pustiti skiju nizbrdo. Vidim Maju u daljini ali naša karatašica ide ko navijena, nemam je šanse stići. Nailazim na jednog trkaća kojem je došlo slabo uz stazu. Ne zaustavljam se jer uz njega vidim Milenu koja je inače moja kolegica a i njegova gestikulacija mi govori da će biti ok.

Pada polako mrak, ulazim u Hvar, trčim uz bosonogog trkača i nekog francuza uz kojega ulazim u cilj pred katedralom. Atmosfera odlična, ljudi krcato.

Bacamo se na noćno kupanje pa većera koja je u najmanju ruku spektakularna! Švedski stol sa svim što se može zamisliti, sve pohvale domaćinima.

Naši su bili zadovoljni, Mario je ušao u auto 3km od cilja jer nije mogao odoljeti iskušenju a baka Piplica se malo pripala mraka ali ništa strašno. Vraćali smo se trajektom koji je krenuo u 23:00h iz Starog Grada.

Meni to naravno nije bilo dosta nego sam krenuo sutradan na Brač na triatlon....to vam je tako kada se uđe u krizu srednjih godina:)

Evo filmić sa prošlogodišnjeg polumaratona, kliknite OVDJE.

Rezultate nađite negdje OVDJE.

Mladen Levačić

 

 

Obavijesti