Maraton.HR

MI SMO ŽUTI SA MARJANA!

Plitvički Maraton

Ocijenite sadržaj
(21 Glasova)

Dosta je bilo zajebancije i diletantskog pisanja, vrijeme je da stvar u ruke uzme profesionalac!

PLITVIČKI MARATON

Izvještaj primariusa Nebojše Lujanovića o rezultatima terenskog istraživanja.

Radi se o studiji o boli, točnije o devijacijama i implikacijama boli u određenom vremenskom razdoblju, njenom progresivnom statusu praćenom u fazama promjene prema kilometraži.

Testna skupina ili uzorak: Mladen Levačić, Branislav Kesić, Jakov Teklić, Mario Grgat, Michel Marković .... i sam istraživač.

Mjesto: u kontroliranim uvjetima Plitvičkog maratona.

Vrijeme:  2.6.2012.g., 9.30h

Teren: zajeban

 

Rezultati prema fazama, tj. kilometraži:

-          0.-2.km – bol proizašla iz podijeljenosti subjektove svijesti, tj. zbog nedoumice. Zašto ovo činim? Zašto inače ovo ljudi rade? Jesu li svi ludi? Nemoguće da su svi ludi, pa ima ih barem tisuću i četristo...

-          2.-4.km – bol prouzrokovana prvom neugodnom spoznajom. Da, istina je, svi su ludi! Trče s bolovima, zamotanim rukama, nakon četverosatne vožnje, na slobodan dan, i još su sami platili za to... Subjekt instinktivno dovodi u pitanje i svoje mentalno stanje.

-          4.-6.km – još jedna vrsta racionalne boli, tj. boli koju subjekt pokušava objasniti, nači argumente i razložiti na komponente. To je iz razloga što mozak još uvijek, za čudo, pokazuje sposobnost za kognitivne funkcije.  Bol potaknuta prvim znacima umora, znoja, povišenog pulsa, koja je i dalje obilježena unutarnjom dovjbom, tj. rascjepom – je li moguće okrenuti se i vratiti, a da to nitko od ovih ljudi ne primijeti?

-          6.-10.km – bol zbog shvaćanja ogranićenih mogućnosti, neopažen povratak je nemoguć, grupa se disperzirala po terenu, nema više zaštite koju pruža osjećaj asimilacije u grupi, pojedinac prepušten sam sebi suočava se s bolom zbog preuzimanja odgovornosti – uplatio si, došao, prijavio se, krenuo, sada moraš to odraditi do kraja. Obrazac preuzimanja odgovornosti sličan onom nakon bombaškog napada. Nezgodno je što se ta prva jače bolna spoznaja podudara s prvom uzbrdicom koja traje 4km!

-          10.-15.km – bol zbog posljednjih mentalnih napora. Nakon preuzimanja odgovornosti, tj. shvaćanja da se trka staza mora odraditi do kraja, slijedi pokušaj kalkuliranja i racionalne raspodjele snage. Kad već moram odraditi, ajmo rasporediti snagu, sada ću polako, tek je četvrtina, ubrzat ću kasnije...

-          15.-20.km – bol zbog raspada svakog suvislog plana i zbog nesigurnosti, što rezultira refleksnom, iako baš i ne pametnom, reakcijom: k...c ću ubrzati kasnije! Ako neću sada, neću nikad! Kao i prethodna jača bol, i ova se nezgodno podudara s drugom nemilosrdnom uzbrdicom od 4km.

-          20.-25.km – prekretnica, slom svih racionalnih bolova, ulazimo u fazu njenih iracionalnih oblika. Bol uslijed odbijanja prihvaćanja stvarnosti: Nemoguće! Koji k... sam svo vrijeme trenirao?! Tek sam na pola, a sve me boli! Nemoguće da ima još ovoliko...

-          25.-28.km – bol koja se kompenzira fiksacijom u dva moguća smjera i koja se neprestano odgađa (bol je razultat upravo tog odgađanja). Prvi smjer je fikascija na osobe sumnjive tjelesne spreme. Nemoj me j... da ćeš ti s tolikim trbuhom šepurit se ispred mene, prestić ću te pa makar... (nakon prestizanja, bol zbog potrage za sljedećom fikascijom, tj. osobom).  Drugi smjer je fiksacija na prostorne koordinate. Još dva kilometra pa će biti lakše, ako ne onda ću stati. Evo, samo još da dođen do sljedeće table pa će biti lakše... (nakon dosezanja točke, bol zbog prebacivanja fiksacije na sljedeću točku, tj. kilometar).

-          28.-33.km – najteži dio etape (staza koja se spaja – ide se 3,5km u jednom smjeru, istim putem je povratak; psihološki ubitačno; neki tvrde da je u oba smjera uzbrdica?!). Bol koja se manifestira u obrnutoj agresiji (tj. agresiji subjekta prema samome sebi): Samo se budala muči i trči u jednom smjeru, da bi se istim vraćao! Svi ste me zaj... Odi te svi u k...  Nećete me j.... ovog puta, sad ću namjerno ubrzati! Prvi put se javljaju i suviše očite vanjske manifestacije boli: grgljanje, stisnuti zubi, psovanje, razgovor sa samim sobom, neadresirane prijetnje itd.

-          33.-36.km – oslobađajuća bol zbog iznimnog duhovnog iskustva koje je bilo jedan od najneočekivanijih rezultata istraživanja! Naime, duh se odvaja od tijela, vanjska manifestacija zjenice izokrenute u vis prema imaginarnoj točki u visinama. Jedan od ispitanika je izjavio da se tog trenutka osjećao kao da je bio na hodočašću: vidio je Djevicu Mariju umjesto djevojčice koja mu je pružala vodu na stanici za okrijepu, a umjesto mještana uz stazu neimenovane svece. Dakle, spomenutoj boli treba pridodati i zabrinjavajuće oblike halucinacije.

-          36.-40.km – odsustvo svake boli ili bilo kakvog osjećaja općenito. Stanje za kojim vape svi vjerski gurui, vještina za kojom tragaju desetljećima svog života zatvoreni po himalajskim nedostupnim samostanima. Zapanjujuće, ispitanici su postigli slično stanje u nešto više od tri sata.

-          40.-42.km – bol koja je razultat naglog preokreta. Sa zvukovima koji dolaze sa cilja kojim se ispitanici približavaju (naknadno utvrđeno da se radi o glazbi Mate Bulića), nastupa silovit povratak svih navedenih vrsta boli u jednom sintetiziranom obliku. Jedan od najgorih trenutaka u kojem vrijeme, a posebno mjesto (dužina staze), postaju relativne veličine. Vjerojatno je i spomenuti izbor glazbe tome pridonio, a blaga uzbrdica sve na kraju začinila.

-          42. - ... – nakon cilja ispitanici nisu bili sposobni za bilo kakvu izjavu, jasnu artikulaciju svog stanja ili barem fizičku reakciju. Podaci uskraćeni.

 

Nadamo se da će ovo istraživanje rasvijetlili jednu od rijetkih nepoznanica suvremene znanosti – što  se događa s pojedincima koji se dobrovoljno prijavljuju na ovakve događaje. I, što je najzanimljivije, kroz koja stanja svijesti prolaze za vrijeme samog čina... Nadamo se da ćemo daljnjim istraživanjima u ovom smjeru uspjeti objasniti takve sklonosti.

 

Primarius Nebojša Lujanović  

REZULTATI

Obavijesti