Maraton.HR

MI SMO ŽUTI SA MARJANA!

Polumaraton sv. Duje

Ocijenite sadržaj
(2 Glasova)

Kao što čitate izvješća sa naših putovanja, red je da pročitate izvješća sa utrke koju organiziramo. Tu su Anino i Darkovo viđenje, uskoro i Nebojšino, uživajte.

DATUM: 05.05. 2012.

DAN: Subota

SAT: 15:00h

MJESTO RADNJE: Riva

DOGAĐAJ: 12. Polumaraton Sv. Duje

Doša je na red i taj dan....otkucalo je u podne zvono našeg patrona sv. Duje, i najavilo pravi šušur. Sve je vrvilo od ljudi šta su išli u spizu, do onih šta vole pijuckat kavicu, vridnih volontera, nestašne dice šta trčkaraju, ekipe iz triatlon i maraton kluba koji postavljali ograde, vrata...da bi sve bilo na nivou.

I bilo je i više od toga....pravi svjetski ugođaj! Kako lipo...

Pa kako to obično biva sve započinje dogovorom, a dogovor je rekao u 14h zajedničko okupljanje u dvorani Kotara Varoš. I tako smo se okupili, obukli naše najdraže žute majice, jedni drugima zakačili startne brojeve, stavili kape, i uputili se...još je bilo samo 15min. do početka utrke.

Napetost je rasla, srca su nam bila ogromna...jer to je ipak naš prvi nastup na Rivi.

Pa su se tako među veselom družbom na 5km našli: NIKA TINTOR '01., NINA NINČEVIĆ '00., LAURA BULIĆ '00., ANTE RUBIĆ '02., DARIO JAKASOVIĆ '03., IVAN BRNJAKOVIĆ '01., IVAN BLAŽEVIĆ '02., MARIA KLARA '01. i LIVIA PRANIČEVIĆ '03., tata i mama TONI i DANIJELA PRANIČEVIĆ, i MOJA MALENKOST.

Odbrojavanje je započelo, i svi smo se skupili kao pčelice....začuo se pucanj...i noge su krenule, i nisu stajale,,,vrućina nas je pratila cijelim putem, usta su se osušila,,ali ništa nas nije omelo da dođemo do kraja....mama i tata pratili su Liviu, i bodrili je cijelim putem...Nika, Nina i Ivan Blažević su pojurili naprid...Laura i Marica bodrile su jedna drugu, a i muška ekipa Ante, Ivan i Dario stigli su do kraja. A da ste tek vidili kako se šprintalo zadnjih 100m.....Trenerica je bila ponosna na svih,,,,

A onda je usljedio zajednički ručak....pečena kokoš....mmmm MLJAC MLJAC!!!!

Da nadoknadi potrošeno....

Pratili smo tako i dolazak najboljih s trke na 21km....dečki i cure SVAKA ČAST,,,to treba izdržat!

A mala trka uslijedila je po završetku velike....a od naših pačića tu su se našli: LAURA, STIPE i mama MALENICA, ANTEA TEKLIĆ, OBITELJ KOVAČIĆ, DORA MILJAK, DANIJELA RUBIĆ, ANTE KARUZA, LUCIANA RUDIĆ, ANTEA GUVO, i ekipa s 5km još je imala snage NIKA TINTOR, NINA NINČEVIĆ, FILIP MAMIĆ, LAURA BULIĆ, TOMA BULIĆ, MARICA I LIVIA, IVAN BRNJAKOVIĆ, IVAN BLAŽEVIĆ...

Još su za nagradu svi dobili medalje...čak i trenerica, i mama Danijela.

LAURA je dala svoj komentar....KAD JE UTRKA ZAPOČELA KRENULA SAM ZAJEDNO S MARIOM KLAROM, JER JOJ JE BIO PRVI PUT DA TRČI. LAGANIM TEMPOM OTRČALE SMO ZAJEDNO SVIH 5KM. MEDALJA NAM NIJE BILA BITNA, BILO JE BITNO DA POPRAVIM SVOJ STARI REZULTAT I DA SVE USPIJEM ISTRČAT, PA MAKAR STIGLA I ZADNJA. BILO JE SUPER!

NIKA je rekla....POČEO JE DAN TRKE POVODOM SV. DUJE. MOJE SRCE KUCALO JE JOŠ OTPOČETKA. ZAJEDNO SMO SE SASTALI I RAZGIBALI SE, BILO JE NAPETO ZADNJIH SEKUNDA PRED TRKU. UTRKA JE POČELA.PRVIH NEKOLIKO KILOMETARA BILA SAM ITEKAKO NERVOZNA. PUTEM SU NAS SVI POTICALI DA IZDRŽIMO DO KRAJA. ČIM SAM ZAVRŠILA TRKU SVI SU MI ZAPLJESKALI. BILA SAM PONOSNA NA SEBE JER SAM OBORILA SVOJ OSOBNI REKORD NA 5KM.

ZAVRŠILA JE NAPETOST U OVOJ TRCI, A ONDA SAM SE BRINULA ZA SLIJEDEĆU TRKU NA 555M.

NA SAMOM KRAJU SHVATILA SAM DA NEMAM NEKI OSOBITI RAZLOG ZA BRIGU.

DOŠLA SAM KUĆI S TRI ZASLUŽENE MEDALJE I POKLON PAKETOM.

Kako doista malo treba da bismo bili sretni...:)

Lijep pozdrav!

Ana Ljubić

 

Dobrodošli na međunarodni i interkontinentalni 12. polumaraton sv. Duje.

Dođe i taj 5.5, još da je start bio u 5 a ne u 3. Prije godinu dana otrčao prvi polumaraton a kad se zarazite onda ražmišljate i o maratonu na pola životnog vijeka. Manje od 100 ne mislim živit.

Već u 11 došao na Rivu, popio standardnu kavu i dao ruke pri sastavljanju ciljne arhitekture.

Vruć dan, bit će gadno trčat.

Poslije 13 dolaze po startne brojeve. Uvijek prisutna organizacijska nervoza opada kako se sve uhodava. Radio Sunce pušta dobre pisme i pojačava se vreva oko starta. Dosta poznatih faca.

Promocija klupskog dresa na službenoj utrci. Preko 20 zelenožutih spremno za start. 

U 15:00 pucanj i polazi se na 12. polumaraton sv. Duje. Učesnika 115 polu i 40 na 5 km.

Sreća što su kafići prepuni pa bar u startu dobivamo podršku.

Ne peticu kreću i naši poletarci koje Ana na začelju kolone ne ispušta iz vida da joj se ne izgube. Kod hotela Ambasadora skrećemo uzbrdo jer zapadna obala nije gotova (kad će ni sam sv. Duje ne zna). Izlazimo na Zvončac gdje vrli predsjednik Škaro dobiva ovacije od okupljene publike. Jasno vam je da su to njegovi plaćeni obožavatelji. Malo kroz hlad do vile Dalmacije i prve okrepe, tu se petaši okreću i trče prema cilju na Rivi.

Na 4 km već se vodeći Drago i Zoran, kao blizanci jedan uz drugoga, vraćaju natrag.

Od naših je očekivano Mario prvi. 

Ulazak kod Instituta i blaženi marjanski hlad, nekoliko stotina metara i okretište.

Obavezno voda i banane, naranče.  

Uspon do rampe i put Rive.

Stiže se do sv. Frane i okret. 52:00.

Istom rutom opet do Marjana.

Poslije okretišta stiže Kristina (krivac koji me nagovorio na prošlogodišnji prvi half).

Deja vu. I Drago i Zoran i Mario.

Na povratku me pretiču između ostalih i Tena i Stoja. Ovo vam je već poznato s drugih trka.

Ali ovo su ipak klupske face pa je preporučljivo pustiti ih naprid.

Sad već ispred mene bar 200 m nema nikog pa gubim tempo što će se odrazit na rezultatu.

Nizbrdica na Dražancu daje poticaja pa preko Matejuške i još 200m preko Rive u cilj.

1;51:45

Brže je 2 minute nego lani. U prvi tren mislim da se trebalo ići bolje ali posli razgovora s

nekim iskusnijim trkačima vidim da je naša staza teža od riječke a i sunce nam nije bilo naklonjeno.

Pobjednik utrke Zoran Žilić, samo 2 sekunde ispred Drage. Mlađi brži.

Poslije vraćanja broja preuzimanje majice i marende. Kako ja ne volim leteće beštije zadovoljavam se komadom kruha a kokice prepuštam Drašku. Ipak je bio brži od mene. Kolegici kupujem dobrotvornu majicu jer je spriječena da to sama učini.

Proglašenje ukupno i po kategorijama. Uglavnom se isti ljudi vrte po podiju. Nije važno sudjelovati već biti na postolju. Zaboravite na amaterizam i neke stare grofove.

Na postolju je i naša najbrža baka Ana s unukom u naručju.

Vidimo se i dogodine a sad na trening jer Plitvice su blizu.

Darko Krmek

Obavijesti