Maraton.HR

MI SMO ŽUTI SA MARJANA!

Rijeka, Fiume, Fjumera

Ocijenite sadržaj
(6 Glasova)

Koje je sad značenje ovog naslova, pitaju se mnogi. Pa eto, opet smo pohodili Riječki polumaraton, mnogima od nas uzorna i draga utrka. Išli smo kombijem KUD-a Brodosplit do kojeg smo došli zaslugom našeg Mladena (onog drugog, pametnog!). U vozilu 7 dječaka i 1 djevojčica "Zagrepčanka" Nikolina. Polazak iz Splita u 15:00h u subotu. Većina nas je u vozilu, tu je Stoja, Obama, Darko, Dejo, Kike, Nike i moja malenkost, Bubi nas čeka u Sinju. Znakovito, skupljamo Bubija kod spomenika alkaru

na početku alkarskog trkališta. Napravili krug "oko konja" za sreću i dobro raspoloženi idemo prema autocesti. U kombiju atmosfera odlična, svi imaju nešto za reći. Stajemo na Ziru, pišiću-kakit ću pa na Žutu Lokvu. Tu silazimo sa autoceste i preko Vratnika se spuštamo na Senj. Tu neuke putnike u kombiju upoznajem sa vjerojatno najmanjim selom u državi (Tukanići-1 kuća!) i spuštamo se u Senj na dobru staru magistralu. Još malo zemljopisa, pokazujem im 45. paralelu (šta bi oni bez mene, ah!). Uz sumrak ulazimo u Rijeku i lako nalazimo prenoćište Crvenog Križa. Spuštamo se na Korzo, ne nalazimo Srdelica-Party nego idemo u pizzeriu Bracera koju smo testirali i lani. Večerica pa spavanje. 

Budimo se uz oblačno jutro i kišnu prognozu. Spuštamo se na Rivu i uzimamo svoje startne brojeve, još nema gužve na Korzu. Tu srećemo našeg Pavu Poljanića koji je u Rijeci već od ranije.

Na startu se skupilo oko 400 polumaratonaca + štafete, atmosfera odlična unatoč kiši koja prijeti. Start u 9:30h, krećemo niz Korzo, pozdravlja nas mnoštvo ljudi koji čine atmosferu oko ove utrke posebnom. Kišica polako pada, krećemo se prema Preluku, prema okretu. Kantrida, duga uzbrdica, pa spust prema okretu. Srećem vodećega pa duugo nikoga, već tada je imao veliku razliku koja se na kraju popela na čitavih 5 minuta. Nakon okreta, penjem se uzbrdo i tu kiša polako pojačava a onda kada sam trebao najviše uživati u dugoj nizbrdici zapuhalo je jako jugo i sručila se prava fjumera (kako moji boduli zovu potop). Očito na okrepi neću morati poljevati glavu:). Uz mene trči neki mladi momak, kasnije saznajem da je iz Kutine i da ima samo 13 godina, svaka mu čast! Utrčavamo zajedno u cilj malo nakon sat i 40 minuta. Ostali vrlo dobri, Bubi 1:25, Kike 1:31, Pavo 1:35, Obama 1:37, Stoja 1:43, Darko i Dejo 1:46.

Kiša naravno tada prestaje, presvlačimo se u kombiju pa pravac bazen. E to je gušt, ako je zbog nečega trebalo ovamo otići onda je užitak bazena nakon polumaratona.

Nakon svega, idemo prema jugu, tražimo pekaru ili Konzum za druga Stoju. Pekaru smo našli u Crikvenici a Konzum još nismo, ako netko negdje naleti, neka javi Stoji! Sa pronalaženjem Macole nismo imali nikakvih problema a još manje sa tripicama, fažolom....

Nove radosti nas očekuju, neki će na Kamešnicu, neki na Korčulu, Duje se približava...

REZULTATI

Mladen Levačić

 

A evo i Darkove verzije događaja, pa vi virujte kome oćete:)

 

Ukrcali se u kombi u 15:00 na spinutskoj benzinskoj. Nikolina, Mišel, Dejan, Stoja, Levačić, Darko. Kod Ivančića skupili Sindika pa u Sinj po Bubija.

Ne možeš na put bez mog škvera jer kombi je u vlasništvu KUD Brodosplit.

U 20:00 u Rijeci, do Korza na večeru i spavanje već iza 23:00.

Smješteni u Crvenom križu, solidan smještaj. Terasa s pogledom na Kvarner.

Ništa od noćnog riječkog života.

Ujutro u 07:00 polazak u Gradsku vijećnicu i uzimanje brojeva.

Tu nastaje mali skandal jer Bubija nema u prijavi, skoro je ad hoc došlo do osnivanja Statutarne komisije koja bi rješavala problematičnih članova (narušavanje klupskih obveza).

Ipak kasnije ga organizator upisuje u startnu listu.

Bubi, ovo ti je treći put.

Pridružio nam se i Pavo (koji ovdj radi na transferu u neki riječki klub, ali mi ispisnicu ne damo) pa nas ima 8 naših i jedna „starnkinja“ Nike.

Kava na Korzu. Vrijeme, normalno, oblačno. Prognoza kaže od 09:30 do 11:00 kiša.

Pogađate start je u 09:30.

Polumaratonaca oko 400.

Levačić ima praizvedbu nastupa u našem novom dresu. Mnoge Riječanke su zadivljene dresom ili Levačićem, to je već nagradno pitanje.

Pucanj. Start.

Bar prvih 200 metara među prvih 50, a onda lagano padanje.

Nike, Bubi, Sindik, Pavo su naprijed.

Na 2 km stiže me Levačić i ode.

Čekam Mišela jer on lagano krene.

Na 3 km evo ga.

Još Stoju čekam, valjda je Dejan naprijed jer ga ne vidim.

Na 4 km počinje najavljena kiša.

Cijelom stazom dobro osigurane bočne ulice od prolaza auta.

Normalno kapu ostavio u borši pa me bar cvike štite od kiše koja pojačava.

Na 8 km već se vraća prvi Mađar koji bježi preko 5 minuta drugom i trećem Mađaru.

Uvijek nam sudbina namjeri Ugre.

Dvije uzbrdice do Preluka gdje je okret.

Prvi pljusak opalio.

Nema naranči i banana kao okrepe, to im je greška.

Prva uzbrdica do Kantride, ide sve to, pretiču me mnogi ali i ja neke.

Na 13 km evo Stoje ubacuje u višu i ode.

Na 17 km na moje iznenađenje stiže Dejan i trčimo oko 2 km skupa, neka žena nam nudi lumbrelu da ne pokisnemo. Još 1 km do cilja.

Ulazim na Korzu u cilj, 1:46:17. Dejan iza mene. Nemojte mislit da sam brži od njega, on se čuva za slijedeće trke. Ipak moja pobjeda ulazi u povijest.

Vojko gradonačelnik riječki uz cilj stoji, cijeli grad daje podršku utrci.

Na maloj gradskoj trci nekoliko tisuća građana.

Medalje i voće na cilju.

Svi smo mislili ići brže nego što jesmo. Neki su to i postigli ali smo svi osvjetlali klupski obraz.

Poslije odlazak na bazene na Kantridu, kupanje, odmor. Dobar im ovaj bazen. Još da dobiju Mediteranske.

Navečer vidim Primorje i Mladost igraju gdje smo mi odradili plivački trening.

Kiša pada,pada.

Povratak preko Vratnika do Macole, ali glad čini svoje pa Stoja traži da stanemo u neki Konzum nešto uzet za pojest. Stalno nalijećemo na tabele KONZUM ili SUPER KONZUM ali nigdje trgovina. Nije plaćena reklama.

U kombiju slušamo želje povodom vjenčanja. A tu ipak Magazin caruje, prava hodajuća nevolja.

Iskrcali Bubija u Sinju, ovo ti je treći put.

Žurim doma za vidit snimku iz Bahreina jer mi nisu htjeli reći tko je pobijedio.

Tek u Splitu smo skoro svratili na Stinice u Konzuma.   

Vi koji namjeravate ići u Rijeku slijedeće godine čeka vas kiša, puno kilometara za otrčat, nema spize, nema naranči pa vi odlučite je li pametno to doživit.

Ipak im je majica lipa.

Ja ću pokušat opet otić a sad trčim do Konzuma jer mi je Stoja obeća program za maraton ako mu donesem kroasane iz Konzuma.

Darko Krmek

Obavijesti