Maraton.HR

MI SMO ŽUTI SA MARJANA!

Megdan pod Kamičkom

Ocijenite sadržaj
(3 Glasova)

Proljetni dio trkačke sezone za našu ekipu s Marjana je već započeo, i to u velikom stilu, ali o tome će vam ispričati oni koji su posjetili "vječni grad". Na domaćoj sceni imali smo zapažene nastupe članova MK Marjan na polumaratonima u Velikoj Gorici i Osijeku, no prava prilika za akciju zajedničkog okupljanja i dobrih rezultata je, kao i svake godine, Sinjski polumaraton.

 

Nakon par kišnih dana Sinj nas je u nedjeljno jutro dočekao prekriven gustom maglom, koja se počela lagano razilaziti s izlaskom sunca. Dolazim na startno mjesto na kojem se već pomalo počinju okupljati trkači iz raznih klubova, od kojih su neki iz sjevernih dijelova Hrvatske krenuli čak u tri sata ujutro, da bi stigli na utrku, što je za svaku pohvalu. Stigli su uskoro i naši "marjanaši", neki u grupama, neki pojedinačno, biciklama. Uglavnom jaka ekipa predvođena glavnom zvijezdom Mariom Perićem, uz jake adute Štabu, Jurasa, Španjića, tu je i metkovsko pojačanje Ruđer Bošković, uvijek nabrijani M.B. poznatiji kao Leteći Poštar i mnogi drugi (neću ih sve nabrajat, bojim se da nekoga ne preskočim). Tu su i naše mlade snage, predvođene trenericom Anom, a da sve bude pod kontrolom pazili su naš predsjednik Škare i Michel, koji zbog ozljede nije mogao nastupiti.

 

Organizator je ove godine promijenio rutu utrke, tako da je start premješten na drugi kraj ulice (kod noćnog kluba), a staza vodi cestom preko Troglava i Kerepa do Otoka i nazad, s tim da se pri povratku kod Troglava skreće cestom preko polja i radi dodatak od 6 km (3 tamo, 3 amo). Uglavnom ravna, reklo bi se lagana staza, ali zbog dugih pravaca psihološki zahtjevna. Kad trčite ravnom cestom - pravcem par kilometara, a oko vas nigdje ničega, imate osjećaj kao da trčite u mjestu po pokretnoj traci.

 

 

Nakon obavljenih prijava i zagrijavanja, slijedi malo prigodne govorancije, raspoloženje među trkačima je sjajno, izbor muzike pun pogodak, taman da podigne adrenalin (rock'n'roll i ništa drugo). Označen je start i preko 100 trkača kreće sinjskim ulicama. Početni kilometar je lagana nizbrdica, taman da se bez suvišnog trošenja snage uhvati "radna temperatura". Nakon 500 m čujem iza sebe veselo čavrljanje, okrenem se i vidim ekipu iz TK Podstrana, koji su iskoristili ovu utrku kao trkački dio bike+run treninga. U veselom razgovoru dolazimo do1.km u tempu 4.45 Malo podižem nogu s gasa, jer mi je najvažniji cilj istrčati ispod 1.45, tako da naredna 2 km držim na granici 5.00. Sunce je već visoko, magla se potpuno razišla, tako da je pred nama vedar dan uz ugodnu temperaturu. Nakon 4 km čeka nas prvo osvježenje vodom i poziranje fotografu. Ispred nas je dugi cestovni pravac sve do mosta na Cetini, 6,75 km od starta. Na 6.km počinjemo se mimoilaziti s onima najbržima, koji su obavili okret u Otoku i vraćaju se nazad.

 

Dolaskom na most staza postaje malo valovita, a i prirodno okruženje je puno ljepše uz rijeku i zelenilo (jedan od razloga zašto volim trčanje). Još malo uzbrdice, okret, boca vode i krećem nazad. Prolazno vrijeme je odlično, tempo standardno ispod 5.00 i sve nekako izgleda lakše, iako je tek malo više od trećine utrke iza mene. Ovaj dio od 5. pa sve do 10. km otrčao sam u društvu gospođe Željke Kopecki, što će se na kraju pokazati kao dobitna kombinacija za oboje (lakše je trčati u društvu kad jedan vuče drugoga).

 

Negdje na polovici staze nailazim na Marina, koji malo trči, malo hoda. Dajem mu malo podrške, a onda shvatim da on ne sudjeluje u utrci, ali zato dobivam potporu od njega. Na 11. km uzimam malo cedevite (nek se nađe), zalijevam dobro vodom i skrećem na poljski put, najteži dio utrke, dugi pravac u nepoznato. Srećom, oko mene ima dosta trkača, neke dostižem i prestižem, a nakon 1 km stižu i oni najbrži. Malu mi zbunjozu izaziva jedna naopako postavljena oznaka. U iščekivanju oznake za 13 km, par stotina metara prije nailazim na oznaku 15 km. Srećom, ubrzo su sve nedoumice razjašnjene. Na 14.km slijedi okret i povratak nazad istim putem. Pomalo osjećam lagani umor, ali uviđam da je razlog tome pojačani tempo, u želji da što prije pretrčim ovu nezgodnu dionicu, išao sam ispod 4.50. Vraćajući se, nailazim na klupske kolege, te razmjenjujemo riječi podrške, uz malo šaljivih dosjetki, odmah nam je lakše. 

 

Dolazak na 17.km i još jednu okrepu znači izlazak na glavnu cestu, koja vodi prema Sinju i cilju naše utrke. Sad sam već siguran da ću ostvariti planirani rezultat, pa nema potrebe žuriti. Do kraja je ostala još jedna okrepa 2,5 km prije cilja, taman za zadnje osvježenje prije finiša. Ulazak u zadnji kilometar mi malo teško pada, jer ona lagana nizbrdica s početka sada je uzbrdica. Ipak, uspijevam prestići Braicu (kojem ovom prilikom čestitam na povratničkom nastupu nakon operacije koljena) i ulazim u cilj s vremenom 1.42.49, što je moj drugi najbolji rezultat.

Koliko je jaka bila konkurencija na utrci, govori i podatak da je hrvatski (polu)maratonski rekorder osvojio drugo mjesto. Naši članovi postigli su sjajne rezultate: Perić je bio 7. u ukupnom poretku, Španjić i Štaba standardno ispod 1.30, Juras je postavio novi PB, Poštar je bio u prilici da osvoji medalju u kategoriji, ali mu je ponestalo "goriva" u završnici (posljedica subotnjih poljoprivrednih radova).

 

Kod žena Maji je nedostajalo par sekundi do PB-a, ali ga je zato postavila neuništiva baka Ana Piplica. Treba pohvaliti i Tamaru (mislim da i ona ima PB), a posebne čestitke Katarini Kokan, koja je istrčala svoj prvi polumaraton uz pratnju i potporu simpatičnog para Tena & Stoja. 

 

Na utrci 5 km osim Jakova i Žana nastupili su i naši poletarci i dali nam do znanja da narod koji ima ovakvu omladinu, ne mora se brinuti za svoju budućnost. Nika Tintor je osvojila drugo mjesto u ženskoj konkurenciji, dok je Ivan Blažević bio ukupno šesti. 

 

Bilo je tu još i medalja u kategoriji, jest da smo u ekipnom poretku u obje konkurencije uzeli po jednu drvenu, ali nadamo se da ćemo u narednim nastupima i taj segment poboljšati.

 

Mario Jerković 

Obavijesti