Maraton.HR

MI SMO ŽUTI SA MARJANA!

U paklu Varaždina

Ocijenite sadržaj
(1 vote)

Izvješće sa Varaždinskog polumaratona u svom osebujnom stilu, napisao je naš drug Šaban. Evo kako je bilo.

Moja omiljena trka, potpuno ravni Varaždinski Polumaraton, ove godine i nije bio tako ravan. Nego ajmo od početka - kako i obično biva, svekoliko članstvo našega voljenog Kluba nije zainteresirano baš za ovu trku (uglavnom nije za nijednu, ali to je neka druga priča), tim više jer se ove godine dogodilo da se VŽ-polumaraton poklapa sa nekom redikuloznom verzijom Triatlona, s još redikuloznijom stazom, onom za trčanje posebno, tzv. Tri-Star 111, koja se održavala u Splitu baš u istu nedjelju, 18.09.2011. Tim više, Varaždinska je trka bila ujedno i pojedinačno državno prvenstvo u polumaratonu, ali koga to briga ... jel da??

Tako vidno desetkovani, uspili smo skrpit jednu posadu za otić u Barokni Grad. Hrabri sastav – Miolin, Braica, Deni, Majsa i ja. Krenuli smo u subotu oko podne. U Dalmaciji smo ostavili žegu u nadi da će nas gori, u Varaždinu, uz vrlo ljubazne i gostoljubive domaćine dočekat barem nešto povoljniji uvjeti ... Malo sutra, hehe ... Došli smo u Varaždin oko 7 uvečer, put i vrime vrlo ugodni. Jedini problem je nasta dolaskom gori – naime nikako nać smještaj jer je grad bio pun gostiju – pa smo se odlučili na onu „najluksuzniju“ varjantu – legendarni Hotel Turist – moja uspomena iz pučkoškolskih dana kad smo bili na đačkoj ekskurziji u 8. razredu osnovne. Smistili smo se i onda đir po gradu. Varaždin je izrazito lijep, ali uvečer tragično pust ... šteta! Odlučujemo se za odmor u odajama hotela, ali eto, baš ka nama za dišpet, u prizemlju hotela su ljudi činili pir pa smo malo zaružili u hotelskom predvorju promatrajući svadbu i brbljajući o glupostima.

Sutrašnji dan je bio nešto sasvim dugo. Već od jutra je bilo jasno da će bit paklena vrućina. Odvažno smo se zaputili na prijave na stadionu NK Sloboda, koji km dalje. Start je bio naglo rastrježnjenje – 11h ujutro – gotovo +40°C i vlaga nekih 95%. Nakon prvih 10 km bilo mi je jasno da ako mislim završit trku „zdrav“, moran povuć ručnu. Kako se broj prerčanih kilometara povećavao bilo mi je sve teže i teže, a usput sam naletija na Etiopljanina i Madžara koji su odustali ... Stvarno motivirajuće ...  Ovako izgleda pakao i onaj lični/vlastiti/privatni, a i onaj ambijentalni također – osjećam se kuvan i pečen. Tek zadnji kilometar dolazim malo k sebi i odvažujem se na malo brži tempo – i veličanstveni počasni krug na stadionu . Ulazim u cilj potpuno otupljen i zbunjen od žege - išćem tekućine, gledam vrime ... 1:26:33 – neki bi rekli ajme ... Čekam svoje vjerne kolege da jedan po jedan dođu. Svima je vidno teško... Opća ispraznjenost i iscrpljenost. Sve u svemu nikad teže.

Nakon ugodnog druženja s još ugodnijim domaćinima i kolegama atletičarima – vraćamo su u svoj rodni Split i Dalmaciju. Hrabri Rudari su iskopali još jednu normu koja popunjava bezimene i vrlo brzo zaboravljene klupske statistike ... Kao šta sam na početku rekao, koga uopće briga ... Svoj raport bi završio jednom legendarnom pismom u linku ispod:

klikni TU!

Dragan Baničević - Šaban

Povezani sadržaj (prema oznaci)

Obavijesti