Maraton.HR

MI SMO ŽUTI SA MARJANA!

Zašto volim riječku utrku?

Ocijenite sadržaj
(1 vote)

Stvarno dobro pitanje? Razne druge utrke preskačem, odem jednom ili nikada više a u Rijeku idem samo 7 dana nakon Bečkog maratona!

Mislim da znam odgovor. Riječki polumaraton je vrlo dobro organiziran, zapravo po mom skromnom mišljenju za naše prilike to je najbolje organizirana utrka. Nema nigdje pritiska auta, trči se isključivo po gradu (a ja umišljam da sam urbani tip pa mi to odgovara:), sve gradske strukture stoje iza utrke što se osjeća.

No, krenimo redom...nakon uobičajenog premišljanja naših članova, za odlazak u Rijeku se odlučila hrabra četvorka: Miro poštar, Jure violinista, Damian riboljubac i moja malenkost. Išli smo s kombijem s kojim je Pavić vozio Barića i Zdenku u Labin na duatlon. U ugodnom društvu put brzo prolazi, Damian i Miro razgovaraju nekim samo njima poznatim jezikom i smiju se.

Uskačemo u omladinski hostel i idemo na Korzo, uzimamo brojeve i srećemo drage ljude. Miro nalazi prijatelja iz vojske a ja Miloša i Patriciu, prijatelje iz daljinskog plivanja. Uz te drage ljude osjećam da se ljeto približava i naši plivački maratoni koje ćemo organizirati.

Pojeli smo srdelice pa pizzu i krenuli na spavanje, Miru stiže podrška od navijača iz Splita, to je vjerovatno čovjek sa največom navijačkom podrškom u Hrvatskom trčanju!

Osvanuo je lijep dan, doručkujemo uz Kenijce, jedemo što i oni, možda je to tajna uspjeha. Na Korzu se skupljaju trkači, naljećemo na Nenu i Nenu (skoro ka Denis i Denis!). Neno Vudrić došao iz Zagreba skupljati bodove za klub a Neno Ružić iz Splita nekom svojom shemom. Nije loše, opet nas je 6.

Start u 10:30h, malo gužve na startu ali ništa strašno, Miloš i Patricia su tu opet i daju nam podršku, stvarno su pravi sportski fanatici.

Ja ne forsiram na početku, opekao me Beč a i znam da me čeka uglavnom uzbrdica do sedmog kilometra. Baš na tom kilometru prolazim pored onih koji čekaju svoju štafetu, veselo skakuću. Uživam u trčanju, nema presinga, zezam se sa ljudimna oko sebe. Srećem vodećeg pa one oko njega, spuštam se lagano prema Preluku, prema okretištu koje je na pola utrke. Vidim da se Damian i Neno Ružić izvrsno drže, Miro je iza njih a ni ostali nisu loši.

Vraćam se nazad i ne forsiram, znam da od četrnaestog kilometra je sve ili nizbrdo ili ravno pa ću tada "pustiti skiju". Taktika mi se pokazala odličnom, posebno kada sam u daljini ugledao kapicu od poštara! U Rijeci su na par mjesta dugi pravci pa se dobro vide ljudi u daljini. Vidim da se Miru približavam sve brže, posebno jer on drastično usporava i povremeno hoda. Prestžem ga i vičem ono njegovo "Ajmoooo!" ali baš nešto ne reagira. Dolazim na Korzo i kao nešto finiširam, pravim se važan pred prijateljima plivačima. Rezultat 1:39 što je odlično s obzirom na maraton 7 dana prije. Miro razočaran jer može bolje a Damian ruši svoj rekord i sada je na 1:28.

Trk u hostel pa na bazen, lagano toćanje pa ručak u očekivanju naših duatlonaca. U kombiju pričamo kako je bilo i tučemo kartelu u Macole...težak je naš život!

REZULTATI

Mladen Levačić

Obavijesti